beats by dre cheap

------------------------------

Toše je jednom izjavio da nikada u životu neće da bude toliko siguran da napiše tekst za pjesmu, no neposredno prije vječnog sna napisao je stihove za tri dosada nepoznate pjesme.


Jutro, 12 dan mjeseca aprila. Proljeće. Sve isto kao u prvoj strofi Njegove "Trešnje." Rascvjetana u proljeće, mirišljiva, topla. Put do Kruševa je dug, pun krivina, sa iznenađenjima, sa skrivenim opasnostima. Isti kao i put života. Oblaci plove nebom, sunce iznad njih očekuje svojih pet minuta, vruće je!
Baš kao da i ovo proljetno vrijeme zna da je šest mjeseci prošlo bez njegovog osmijeha, bez njegova pozdrava, bez Njega. Srce se steže, baš kao i prsten koji nikada neće biti stavljen na ruku njegove drage. Još na ulazu u Prilep osjeti se nešto toplo, toliko blisko, a ipak toliko daleko. Dok u prvoj cvjećarnici na ulazu u grad pod Markovim kulama, cvjećar vješto i brzo dovršava ikebanu od mirisnih cvjetova, niko ništa ne govori. A sve je rečeno. I da je Taj gore trebao da dozvoli da nosimo najljepši buket za najljepši povod, a ne za ovakav. I da još tražimo Njegov odgovor "zašto ga je uzeo!" Misli, suze, pitanja, neki potisnuti revolt.

A put polako teče. Kao i druga strofa omiljene pjesme. U njegovom Kruševu, osjeća se Njegova duša. Na svakom kutu njegovog rodnog mjesta, najvišeg na Balkanu, je On. Kompletnim pregledom Tošinog i-poda, njegovog studija i mobitela, pronađeno je ukupno 88 neobjavljenih kompozicija, koji su autorsko djelo na tragično zaspale zvijezde. Od njih, 22 pjesme su kompletno završene, a Toše ih je pjevao na engleskom jeziku. One su snimljene na CD koji je zaspala zvijezda nazvala "Moi, najmoi." Neke od njih su dobile naslove "Moja, ubava", "Ubava", "Moja Izi". Dijelovi pjesama su napravljeni kao instrumentalna verzija. Neke su sređene do polovine, a neke su samo počete. Dijelove pjesama Toše je pjevao bez teksta. Uskoro planiramo da otvorimo i njegov studijski kompjuter. Nadamo se da ćemo u njemu naći još kompozicija. Većina od 88 pronađenih pjesama što smo pronašli su u rock stilu, a ima i rock balada.-otkrio je Slaven.


STIHOVI

Toše je u sebi nosio muziku. Ona je bila njegov život, njegova duša, njegov način razmišljanja. Svaki instrument pod njegovim prstima mogao je da se sluša i da dopre do srca slušaoca. Ipak, on je počesto davao izjave da "nikada u život neće da bude toliko hrabar da napiše tekst." Mislio je da je bilo dovoljno da govori preko svoje muzike i da su stihovi nepoznate igračke sa kojima se trebaju igrati drugi ljudi. Ti drugi ljudi, njegovi tekstopisci, dopirali su do njegovih emocija koje je prenosio na publiku. Ponekad to je bilo lahko, ponekad teško, "kao da otvaraš željezna vrata". Ipak, neposredno pred crni oktobarski dan, on je odlučio da napiše i tri teksta na makedonskom jeziku. Napisao ih je iz najtajnovitijih odaja svoje duše i to se osjeća u sljedećem stihu:
"Gazev po nepoznat pat, patot do Raјot“ ("Hodao sam po nepoznatom putu, putu do Raja").

Bliski prijatelji govore da se u njima prepoznaje njegov predosjećaj, njegovi koraci do Raja. Da se trnovitom ovozemaljskom putu bliži kraj. U jednoj strofi drugog teksta, Toše je zapisao: "V grlo gorchina, samo taga poznavam, sakam moјa da bide“ ("U grlu gorčina, samo tugu poznajem, volio bih moja da bude"). U njima se vidi tuga, koja se nekad možda nalazila u Njegovim očima, no uvijek je bila prekrivena Njegovim širokim osmijehom. Toše je svaki slobodan tren koristio da sjedne za sintsajzer, da svira i da komponuje pjesme. No da je napisao tekstove na makedonskom jeziku je nova vijest jer niko od nas nije znao za to. Dva kompletno napisana teksta njegovim rukopisom našli smo u njegovom studiju. Treći tekst smo slučajno našli u njegovom autu "Buba"-otkrio je Slaven Risteski, zet od zaspale megazvijezde.

Njegovi bliski suradnici govore da je Toše nekad znao da bude zatvoren, da nije pokazivao što osjeća. Bio je kao zagonetka što treba vješto da se odgonetne. No kad je sebe pronalazio u nekom stihu, nije se sramio da pusti suzu ili da se prisjeti na neki njegov doživljaj.



KRUŠEVO, ŠEST MJESECI POSLIJE

Njegov lik postavljen na bilbordu, gleda među kaldrmu u sokacima na kojima je rastao, niz prodavnica u kojima se prodaje najukusniji lokum, niz kafića što vjerno čuvaju "njegovu sjenku". Grad je još prazan, no ljubazan da primi sve one što ga vole. A njih ima mnogo. Iz cijele Makedonije, iz cijelog Balkana, čitavog svijeta. Ulice nisu napravljene za tolike buseve, za toliko ljudi, za toliko suza. Ali izdržat će. Donijet će sve one koji ga vole do centra tuge. Do tužnog Gumenja. Njegov grob je najveća ikebana na svijetu. Svijeće, plišane igračke, uramljeni stihovi pjesama koje je otpjevao. Tako je bilo i prije, poslije svakog njegovog nezaboravnog koncerta. Nedostaje samo njegova pjesma. Jedno po jedno dolazi do njegovog vječnog počivališta. Pale
svijeću, ljube krst, miluju njegovu sliku. A tu, na samo dva-tri metra udaljenosti od ljudi što dolaze. Njegovi roditelji. Sa Bogom na usnama, sa prazninom u duši, zagledani u ogledalo sudbine. I dok njegovi drugari pričaju o Njegovoj golemoj duši, svaki gutljaj ukusnih kolača se teško guta.

Tu se svi znaju, svi su prijatelji, svi su bliski. Svi su zajedno isplakali more suza od 16 oktobra do danas koje staju  u jedinstveno "makedonsko more". I dok izlazite sa platoa Gumenja, zagledani u nebo, iz autobusa izlaze djeca, tinejdžeri, sredovječni ljudi, penzioneri. Svi su isti. Njegovi, vjerni, voljeni. A pred njegovom rodnom kućom, pas Bas im dodaje ruku. Rukuje se sa vama. Zna da se vaša ruka mnogo puta rukovala sa rukom njegovog voljenog vlasnika. U kuću su svi dobrodošli. Da vide stepenice kojima je On hodao kroz život, da puste suzu po ćilimu kojeg je gazio, da vide njegove fotografije i omiljene trenirke. A Njegov duh leži u sobi i govori: "Lele, koliko prelijepih ljudi!" Kao što je uvijek govorio ljudima koji su dolazili da posjete Njegov dom.
Ni smrt, ni vrijeme ne može da pobijedi spomen na njeg.



Kolege ne zaboravljaju Tošu

Na šestomjesečni pomen pristigla je i njegova menadžerica Ljiljana Petrović. Ona je u Kruševo stigla sa Miroslavom Popovićem iz Zagreba, golemim prijateljem Toše. Njegovo večno prebivalište je posjetila i Vesna Petruševska-Trenkovski, Karolina Gočeva, Elena Risteska, Lambe Alabakovski, Ognen Nedelkovski, Јovan Јovanov i Elvir Mekić.

Izvinjenje svim fanovima koji nisu registrirani,a zeljeli su komentarisati na post!Ja sam kriva ,zaboravila sam unijeti da je svim korisnicima dozvoljeno komentiranje!Eto sada je greska ispravljena.........ljubim vas!

I hvala Somuchinlove na upozorenju!Ljubim:)

Malechka
http://toseproeski.blogger.ba
19/06/2008 11:37